Biskup pred Bratstvom predstavlja Krista.

On je onaj koji prosuđuje o prikladnosti njegova utemeljenja, on ga dopušta, ustanovljuje, štiti i vodi. On je onaj koji potvrđuje i ovjerava pravilo života koje upravlja hodom Bratstva.

On je onaj koji ustanovljuje monašku obitelj kojoj pripadaš, dajući joj dostojanstvo kanonski priznatog oblika života.

On bdije, dakle, da njezin rast i razvoj budu u duhu prvotne karizme. Priznaje joj njezinu vlastitu narav i specifično poslanje i u dogovoru s njom povjerava joj, u skladu s okolnostima, zadatke i posebne mandate.

Što je još bitnije, on posvećuje monahe i monahinje na jednu višu službu naroda Božjega i prikazuje redovničke zavjete kao stanje posvećenosti Bogu.

Kao bitni slavitelj Euharistije, prenosi tu moć na svakog svećenika samostana oko kojeg se sabire euharistijska zajednica, a monaha proglašava liturgom u Božjoj Crkvi među ljudima. Predan Bogu i svome stadu darom cijeloga svojega života, biskup svakoga poziva da živi to isto predanje Ocu i braći.

Kao “prefector” on vodi k svetosti, i prije nego što upravlja i poučava. Predstavnik, naposljetku, Zaručnice Kristove, čiji nosi presten, on je glavni djelitelj otajstava Božjih i službenik posvećenja svoga stada prema zvanju priznatom svakom pojedincu.