Razmatrajući to otajstvo Crkve, otajstvo života i jedinstva susreta Boga u čovjeku i čovjeka u Bogu, naći ćeš onu duboku životnu snagu koja vodi monaško nadahnuće od samih njegovih početaka. Ta je majčinska Crkva ona koja će te znati naučiti slušanju Riječi, unutarnjoj molitvi, revnosti za jedinstvom, vjernosti u vjeri, ustrajnosti u tvom vlastitu poslanju, služenju braći i poniznosti pokajanja. Tolikim bitnim krepostima koje sačinjavaju monaški život. Po Crkvi ćeš živjeti svoje posvećenje i svoje posebno monaško poslanje u srcu Bratstva Jeruzalema.

Tvoj je monaški život, dakle, hod za Kristom življen unutar Crkve. Po ispovijedanju evanđeoskih savjeta siromaštva, djevičanstva i poslušnosti, po obećanju obraćenja i po težnji za trajnom molitvom, po preuzimanju obveze da ćeš ukloniti svaku prepreku koja bi se mogla suprotstaviti ljubavi i savršenstvu božanskoga kulta, ti se angažiraš svima zajednički krsni poziv živjeti u potpunosti u Duhu.

“Monah se potpuno predaje Bogu kojega ljubi iznad svega, da bi bio zaređen za trajnu službu Gospodinu, i na njegovu Slavu, na nov i osobit način, potpunim darom sebe samog koji ga sjedinjuje s Crkvom i njezinim otajstvom.” I to u toj mjeri da ostvaruje nesumnjivu vezu izmđu monaške svetosti i Crkvene svetosti. Tvoj se monaški život prema tome ne smješta između staleža klera i laika, nego proizlazi iz jednoga i drugoga, kao posebni dar za cijelu Crkvu. Na taj način ti, na osobit način, kao posvećena osoba, imaš udjela u sakramentalnoj naravi naroda Božjega.